Je li naslov romana Zar je to covjek pitanje ili tvrdnja? Doima se kao pitanje, ali je upitnik svjesno izostavljen. Mozda nikada u povijesti knjizevnosti nije odsutnost jednog jedinog interpunkcijskog znaka prouzrocila tako bolnu dvosmislenost. Kao kemicar, Primo Levi je znao da svekolika raznolikost tvari ovisi o malim, gotovo neprimjetnim odstupanjima u strukturi atoma. U alkemiji knjizevnosti, na putu od gole rijeci, preko poimanja i tumacenja, pa sve do zaborava, neizvjesnost je joS straSnija, varijable su premnoge, a kada se toj smjesi doda onaj isti sastojak - Auschwitz - zbog kojeg je postalo nemoguce pisati poeziju, javlja se prijetnja klonuca, predaje... Treba li se dakle predati? Pitanje je pogreSno. Treba svu svoju imovinu, a to je dnevno sljedovanje kruha, uloziti da bi se nabavilo bogatstvo, obicna zlica za juhu. U svijetu bez upitnika. Velicina romana Zar je to covjek u tome je Sto o najvecoj strahoti svih vremena, kad ljudi nisu imali pravo ni na zlicu, Primo Levi piSe sa zacudnom smirenoScu. Traganje za ravnotezom izmedu vlastite boli koja bi najradije vriStala (ili tupo klonula) i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek duzno izbjegavanje patetike. To je vjeStina knjizevnog genija.