Sve na nesto podsjeca.Ta se reA enica pomalo izdvojila iz meteA a u glavi, iz onog kolopleta misli i emocija A to su se ondje vrtjele mijeA ajuA i se kao stanice na radio-aparatu s loA om antenom, i sad je odjekivala pod svodom lubanje i u pomalo A kripavom dahu A to ga je Rok RaA iA zabrinuto osluA kivao dok je savladavao uspon u strmoj ulici i dok je na njegovoj desnoj strani vidljivi komad puA ine sve viA e rastao, kao da je i on nekakva uspomena, kao da i on A eli upozoriti da se i povodom njega treba neA ega prisjetiti. Sve je na neA to podsjeA alo. I ta strma ulica - zapravo stubiA te mjestimice isprekidano ravnim dijelovima - i siva travanjska puA ina sa A irokom trakom sunca, i tamna silueta Lovrijenca u kutu vidika, sve je podsjeA alo na to da sve na neA to podsjeA a. MoA da zato A to je to bio Dubrovnik, koji i jest utjelovljeno sjeA anje, moA da zato A to su ga za ovu ulicu vezivale i neke sasvim osobne uspomene, Rok RaA iA je osjeA ao kako se ta spoznaja - da sve na neA to podsjeA a - kondenzira u njegovoj glavi u nekakvu maksimu, u pouA ak koji ne vrijedi viA e samo za njega osobno, niti samo za Dubrovnik u taj sutonski sat kad samo A to nije zazvonila Zdravo Marija, nego da ta tvrdnja vrijedi uvijek i svuda, i da je u njoj skriveno neA to vaA no: sve na neA to podsjeA a."e;